Aquilegia kitabelii Schott
Kitajbelov pakujac (rijetka biljka)
Porodica: Ranunculaceae
Temeljem Zakona o zaštiti prirode vrsta je zaštićena 1976.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u višim dijelovima dinarskog gorja. Nalazimo ju u pukotinama i na policama vapnenačkih stijena te na stjenovitim mjestima predplaninskih i planinskih područja Dinarskog gorja. Obično se javlja u endemičnim zajednicama iz sveze Micromerion croacticae zajedno s više drugih endemičnih vrsta svojstvenih dinarskom području. Biljka je trajnica koja se javlja pojedinačno i u manjim busenima. Razmnožava se sjemenjem, ali se obnavlja i iz korijena. Vrijeme cvatnje: VII mjesec. Prekrasna biljka plijeni pažnju svojim cvjetovima koji se nalaze na dugačkim drškama. Uspravni su, dvospolni, aktinomorfni u modroj modroljubičastoj ili ružičastoj boji.

Anthyllis barba-jovis L.
Grmoliki (jupiterov) ranjenik, bijeli pelin, rijetka, reliktna vrsta
Porodica: Fabaceae (= Leguminosae)
Na temelju zakona o zaštiti prirode vrsta je 1980.g. zaštićena na svim prirodnim nalazištima u Hrvatskoj.
Ova vrlo dekorativna biljka raste na otocima: Dugom otoku, Visu, Biševu, Svecu, Mljetu, Koločepu, Lopudu, Lokrumu, te u okolici Dubrovnika.
Stanište: Pukotine karbonatnih stijena, u sustavu vegetacije stijena ili makije divlje masline, u najkserotermnijem dijelu Hrvatskog primorja. Jedino kod Komiže na otoku Visu raste na silikatnoj podlozi-reliktnom vulkanskom pepelu i rastrošenoj lavi.

Arbutus andrachnoides Link.
Vilinska planika Anacamptis pyramidalis (L.) L.C.M.Rich. Vratiželja (rijetka biljka)
Porodica: Orhidaceae
Zaštićena 1972.g. na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode.
Raste u primorskom pojasu od Pule na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku, a u kontinentalnom dijelu u Gorskom kotaru, na Plitvičkim jezerima, u Samoborskom gorju i okolici Zagreba te u Slavoniji.
Nalazimo ju na suhim livadama, isključivo na bazičnom tlu (pH 7,5-8,5),od nizina do 1700 m nadmorske visine. Branje lijepih cvjetova, korištenje gomolja u narodnoj medicini i prehrani pridonose izumiranju ove vrste.
Biologija vrste: Zoofilna vrsta sa mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza. Raste u manjim skupinama.

Betula pubescens Ehrh.
Cretna breza (ugrožena vrsta)
Porodica: Betulaceae
Zaštićena 1963.g. na svim prirodnim nalazištima na temelju Zakona o zaštiti prirode.
Rasprostranjena je na području Banije te okoline Samobora, sa malim brojem individua. Stanište su joj cretovi i heliofilne cretne šikare i rijetke šume. Zbog prirode staništa i relativno slabe fruktifikacije širenje je ograničeno.
Biologija vrste: Drveće i grmovi, koji se razmnožavaju sjemenjem. Osrednje su vitalnosti.

Centaurea ragusina L.
Dubrovačka zečina
Porodica: Asteraceae (=Compositae)
Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena je od 1969.g. na svim prirodnim nalazištima.
Zanimljiva i značajna endemična biljka za sada je dobro zastupljena na srednjodalmatinskim otocima, poznata s više nalazišta, ali često s malobrojnom populacijom.
Rasprostranjenost: U obalnom dijelu Jadrana raste u okolici Cavtata, kao i na otocima: Kornatima, Dugom otoku, Čiovu, Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Biševu, Brusniku, Svecu, Kamiku, Palagruži, Lastovu i Mljetu.
Stanište: Pukotine okomitih stijena, redovito s ekspozicijom jug-jugozapad. Iznimno raste i na stijenama udaljenim od mora tako npr. na otoku Hvaru tik ispod vrha Sv. Nikole. Raste u opsegu zajednice Phagnalo-Centaureetum ragusinae.
Biologija vrste: Razmnožava se sjemenom, ali rijetko pokazuje tedenciju povećanja populacije.

Cephalathera damasonium (Mill.) Druce
Bijela naglavica (Ugrožena vrsta)
Porodica: Orchidaceae
Od 1972.g. na svim prirodnim staništima je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode.
Lijepi cvjetovi privlačni za branje kao i promjene u staništima smanjuje brojnost ove biljke.
Rasprostranjenost: U kontinentalnom području i primorskom pojasu od Učke na sjeverozapadu do planine Kozjaka na jugoistoku.
Stanište: Raste u svijetlim, sjenovitim listopadnim šumama (osobito bukovim) i šikarama, rijetko na vlažnim livadama, pretežno na bazičnom tlu (pH 7-8), od nizine do 1300 m nadmorske visine.
Biologija vrste: Zoofilna vrsta sa mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza

Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch
Dugolisna naglavica (Ugrožena vrsta)
Porodica: Orchidaceae
Na temelju Zakona o zaštiti prirode zaštićena 1972.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u kontinentalnom području i primorskom području od Verudele u Istri na sjeverozapadu do Biokova na jugoistoku, na otocima Lošinju i Dugom otoku.
Nalazimo ju u svijetlim šumama, na šumskim proplancima, u šikarama i rjeđe na travnjacima. U srednjoj Europi javlja se samo na bazičnom tlu (pH 7,7-8,2).
Biologija vrste: Zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza.

Cephalanthera rubra (L.) L. C. M. Rich.
Crvena naglavica (Ugrožena vrsta)
Porodica: Orchidaceae
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode od 1972.g. na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjena je u kontinentalnom dijelu u okolici Orahovice, Požege, Samobora, Delnica, Lukovdola, Topuskog, na području Plitvičkih jezera, Moslavačkoj gori, Vukomeričkim goricama, Medvednici, Samoborskom gorju, Žumberačkom gorju, Strahiščnici, Ivanščici, Risnjaku, Velebitu, Plješevici i Dinari. U primorkom pojasu jedino u Senju. Kao i prije navedene ona je zoofilna vrsta, puno sićušnih sjemenki koje klijaju samo ako se u njima stvori andotrofna mikoriza. U prirodi se javlja pojedinačno sa malo primjeraka. Svijetle listopadne i crnogorične šume, šumski proplanci, šikare njeno su stanište do 1800 m nadmorske visine.

Cypripedium calceolus L.
Gospina papučica
Porodica: Orchidaceae
Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena 1972.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste na vapnenačkom tlu, sjenovitim i vlažnim kamenitim mjestima planinskih i predplaninskih šuma i šikara, te uz predplaninske bukve i klekovinu do 1700 m nadmorske visine. U prirodi ju nalazimo u manjim skupinama, osim na području južnog Velebita gdje je populacija ove vrste gusta. Biljka je trajnica s više nadzemnih izdanaka. Oprašivanje vrši pomoću kukaca što omogućuju cvjetovi osobitom građom.
Cvate u svibnju, lipnju te u srpnju u planinskim predjelima. Razmnožava se podzemnom stabljikom (korijenski gomolj) i sjemenom.

Convolvulus cneorum L.
Srebroliki slak (rijetka i reliktna vrsta)
Porodica: Convolvulaceae
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode 1980.g. na svim prirodnim staništima.
Stanište: Pukotine obalnih stijena u sastavu hazmofitskog-halofitske vegetacije as. Phagnalo-Centaureetum ragusinae. Raste u toplijem dijelu jadranskog primorskog pojasa od Dugog otoka na sjeveru do otočića Mrkana i Bobare kod Cavtata. Zastupljena je sa malo jedinki. Razmnožava se sjemenom. U uzgoju izvan primorja uspijeva samo u staklenicima, ali brzo degenerira.

Daphne blagayana Freyer
Blagajev likovac (ugrožena i rijetka vrsta)
Porodica: Thymelaeaceae
Vrsta je 1952.g. zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode, na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjena je samo na tri lokacije, Samoborskom gorju, Palačniku i Medvednici.
Razmnožava se sjemenom, rijetko frukticira iako obilno cvjeta. Raste pojedinačno ili u malim skupinama, a na navedenim nalazištima vjerojatno ne prelazi stotinjak primjeraka. Stanište su joj medunčeve-crnograbove šume.

Daphne cneorum L.
Crveni likovac (ugrožena i rijetka vrsta)
Porodica: Thymelaeaceae
Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena je na svim prirodnim nalazištima 1952.g.
Raste pojedinačno ili u manjim skupinama na brdskim travnjacima. Samoborsko gorje, južni Velebit, Gola Plješivica, Risnjak mjesta su gdje možemo vidjeti ovu lijepu i rijetku biljku. Kao i Daphne blagayana Freyer razmnožava se sjemenom, redovito cvate, ali rijetko frukticira.

Daphne laureola L.
Lovorasti likovac (rijetka vrsta)
Porodica: Thymelaeaceae
Na svim prirodnim nalazištima zaštićena Zakonom o zaštiti prirode 1952.g.
Danas je još rasprostranjena u gorskom području istočne, sjeverne i zapadne Hrvatske: Požeška kotlina, Kalnik, Ravna gora, Ivanščica, Strahinščica, Medvednica, Samoborsko gorje, Klek, Učka, Velebit. Raste pojedinačno u obliku niskog grma koji se razmnožava sjemenom. Stanište su joj mezofilne gorske bukove šume, ali zalazi i u termofilno područje crnog i bijelog graba, te u termofilne listopadne šume. Broj primjeraka se smanjuje branjem grančica, jer su listovi vrlo dekorativni i naravno uništavanjem staništa.

Doronicum orientale Hoffm. (syn. D. caucasicum Bieb.)
Kavkaski divokozjak (rijetka vrsta)
Porodica: Asteraceae (= Compositae)
Vrsta je zaštičena 1958.g. Zakonom o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
Jugoistočnoeuropska-zapadnoazijska biljka, rasprostranjena na Medvednici i na Psunju. Trajnica, s nadzemnom stabljikom i podzemnim podankom; otrovna; razmnožava se plodovima (roške) i vegetativno podancima; u horikulturi su uzgojene posebne odlike. Na nalazištima na Medvednici je brojna.

Degenia velebitica (Degen) Hayek
Velebitska degenija (ugrožena, rijetka i endemična vrsta)
Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena je na svim prirodnim nalazištima od 1964.g.
Rasprostranjena je na vrlo usko područje u srednjem i južnom Velebitu. Kao izrazita heliofita i kalcifita raste na blago nagnutim točilima koja su izložena jakom vjetru. Staništa se nalaze na visini između 1200-1300 m. Jedini je predstavnik monotipskog roda te je u tom smislu sasvim osamljena i predstavlja najinteresantniju reliktnu i endemičnu vrstu naše flore. To je mala trajnica sa dugim i razgranatim korjenovim sistemom, koji duboko prodire kroz krečnjački detritus, i niskom , 3-5 cm visokom stabljikom. Cijela biljka je gusto pokrivena brojnim prileglim srebrenastim dlačicama, pa se jedva primjećuje u sivilu krečnjačkih sipara. Listići linearno lancetasti, u rozetama. Cvjetovi su izrazito žuti, dvospolni i pravilni. Lapovi čaške 7-8mm dugi, stoje uspravno, a vanjska dva su vrećasto izbočena prema dolje. Krunični listići su dugi oko 15 mm, 3,5-4,5 mm široki. Polod je napuhana, jajasta komušica prekrivena zvjezdasto razgranjenim dlačicama, ima dva pretinca koji su odijeljenji vertikalnom membranoznom pregradom. Sjemenke su spljoštene, kestenjastosmeđe boje.
Biljke su kratka vijeka pa se moraju češće obnavljati, cvate u IV i V mjesecu.

Eranthis hyemalis (L.) Salisb.
Ozimnica (rijetka biljka, tercijarni relikt)
Porodica: Ranunculaceae
Zaštićena 1958.g. temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
Višegodišnja zelen, cvate krajem zime i na početku proljeća, plod je višesjemeni mjehur, razmnožava se sjemenom. Javlja se u sastavu različitih tipova šumske vegetacije: u hrastovim, bagremovim i topolovim sastojinama. Vrsta čini sag u prizemnom sloju u šumskoj sastojini u blizini Tovarnika,dok se na području Strahinščice, Papuka, Dilja, okolice Požege, Vukovara te uz Dunav između Erduta i Aljmaša javlja u malom broju primjeraka. Krčenjem šume i preoravanjem livada smanjuje se brojnost ove vrste.

Eryngium alpinum L.
Planinski kotrljan (rijetka biljka)
Porodica: Apiaceae (=Umbelliferae)
Vrsta je zaštićena 1976.g. temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
Raste u planinskom području Like i Gorskog kotara te na Velebitu i Biokovu. Stanište su joj planinske livade i pašnjaci te žljebovi između klekovine gdje dugo leži snijeg. Preferira vapnenačke terene. Trajnica je i razmnožava se sjemenom.

Fritillaria meleagris L.
Obična kockavica (ugrožena vrsta)
Porodica: Liliaceae
Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena 1958.g. na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjenost: Slavonija, Hrvatsko zagorje, Vukomeričke gorice, Turopolje, Posavina, južni Velebit i Dalmacija. Kao element brojnih zajednica Molinio-Arrhenatheretea i Querco-Fagetea obrasta vlažna i povremeno plavljena staništa koja su obogaćena hranjivim i neutralno do blago kisele reakcije. Ova trajnica razmnožava se vegetativno (lukovicom) i iz sjemena koje često širi voda.

Gentiana acaulis L. (syn. G.kochiana Perr. et Song)
Kohova sirištara (rijetka i endemična biljka)
Porodica: Gentianaceae
Zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode 1976.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste na pretplaninskim i planinskim travnjacima u pojasu od 1200 do 1700 m nadmorske visine na Kleku, Kapeli i Velebitu. Vrsta je višegodišnja zeljasta biljka sa niskim stabljikama koje imaju 1-2 para listova, a na vrhu se završavaju jednim krupnim, veoma dekorativnim cvijetom. Listovi su jednostavni cjelovitog ruba, listovi rozete usko eliptični, na vrhu šiljati. Čašica se sastoji iz 4-5 lapova koji su međusobno srasli. Cvate u (VI), VII, VIII mjesecu. Plod je mnogosjemeni tobolac. Razmnožava se sjemenom. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Ugrožena je zbog sabiranja jer je dekorativna i ljekovita.

Gentiana clusii Perr. et Song
Kluzijeva sirištarka (rijetka biljka)
Porodica: Gentianaceae
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode 1970.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u predplaninskom pojasu primorskih Dinarida, na planinskim lancima Gorskog Kotara, na Velebitu, te na Ličkoj Plješevici.
Stanište su joj planinski pašnjaci (vapnenačka podloga) i u opsegu zajednica Caricetum firmae, Carici kitaibelianae-Helianthemetum alpestris, Carici kitaibelianae-Helianthemetum balcanici i Seslerio-Caricetum humilis.
Biologija vrste: Trajnica s prizemnim rozetama, razmnožava se sjemenom.

Gentiana lutea L. (ssp. symphyandra)
Žuta sirištarka (osjetljiva, endemična biljka)
Porodica: Gentianaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1955.g. na svim prirodnim nalazištima.
Nalazišta: Velika i Mala Kapela, Lička i Gola Plješivica, Velebit, Dinara, Troglav, Kamešnica, Biokovo.
Nastanjena je na planinske goleti, napose kamenite površine obrasle travom po prisojnim obroncima, umirena točila, česta uz rub klekovine. Raste na području raširenja planinske vegetacije, pretežno na vapnenačkom tlu. Karakteristična je vrsta reda i razreda Seslerietalia juncifoliae te je zastupljena često i obilno u zajednicama Festucetum pungentis i Laevi-Helianthemetum alpestris. Trajnica, najčešće cvate tek nakon 20g., a pojedina biljka cvate u tijeku sezone samo nekoliko godina. Korijen može doživjeti starost do 60g. Razmnožava se sjemenom, a izdanke tjera i iz podzemne stabljike.

Ilex aquifolium L.
Božikovina (ugrožena vrsta)
Porodica: Aquifoliaceae
Zakonom zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima od 1961.g.
Atlantsko-submediteranska biljka raste od primorskih do kontinentalnih krajeva u bukovim i bukovo-jelovim šumama gorskih područja, a dijelom i u submediteranskim šumama i šikarama. Vazdazeleni dvodomni grm ili nisko, iznimno i veće stablo; može doživjeti starost i do 300 godina, raste sporo, a zbog dekorativnih osobina dosta se uzgaja; rasprostranjuje se plodovima koštunicama koje raznose ptice; panjevi božikovine imaju jaku izbojnu snagu. Često se uzgaja kao hortikulturna biljka, pa je uzgojeno više odlika. Raste pojedinačno, a mjestimično i u većim skupinama npr. na Drgomlju u Gorskom kotaru i Velikoj Kapeli.

Leontopodium alpinum Cass. var. krasense Derg.
Runolist (ugrožena i endemična biljka)
Porodica: Asterace (=Compositae)
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode 1952.g. na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjena je na gorskim predjelima Dinarida. Vrsta obrašćuje pukotine i police vapnenačkih stijena predplaninskog i planinskog pojasa Dinarskog gorja, i to uglavnom na sjevernim stranama, ali se u višim dijelovima mjestimično javlja i na kamenjarskim travnjacima, npr. na području Zavižana na Velebitu. Raste u opsegu endemičnih biljnih zajednica iz sveze Micromerion croaticae, npr. u as. Asplenio-Silenietum hayekianae. Biljka je trajnica koja se razmnožava sjemenom, ali se obnavlja i iz korijena. Raste u busenima.

Lilium bulbiferum L.
Zvjezdasti ljiljan (ugrožena vrsta)
Porodica: Liliaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1969g. na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjena na kontinentalna i primorska područja: Gorski kotar, Hrvatsko primorje, Istra, Lika, Velebit.
Stanište: Brdske i gorske livade na stjenovitoj podlozi u sustavu as. Bromo-Plantaginetum mediae i Carici centauretum rupestris.
Biologija vrste: Trajnica s podzemnom lukovicom. Razmnožava se sjemenom i rasplodnim bulbilima koji se nalaze u pazušcima listova.

Lilium carniolicum Bernh. ex Koch
Kranjski ljiljan (ugrožena vrsta)
Porodica: Liliaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena na svim prirodnim nalazištima od 1958.g.
Rasprostranjenost: Gorsko i planinsko područje zapadne Hrvatske; Strahinščica, Medvednica, Samoborsko gorje, Gorski kotar, Učka, Velebit, Dinara. Kao i zvjezdasti ljiljan biljka je trajnica s podzemnom lukovicom i razmnožava se sjemenom. Stanište su joj brdske livade u sastavu asocijacija reda Saslerietalia tenuifoliae te u šikarama i svijetlim šumama reda Quercetalia pubescentis.

Lilium martagon L.
Liljan zlatan (ugrožena vrsta)
Porodica: Liliaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena vrsta na svim prirodnim nalazištima od 1970.g.
Rasprostranjena vrsta na području Slavonije, Hrvatskog zagorja, Kalnika, Medvednice, Samoborskog gorja, Turopolja, Gorskog kotara, Like, Velebita i Biokova. Raste na rastresitom i bogatom tlu, neutralne do kisele reakcije. Trajnica, geofit. Razmnožava se vegetativno i sjemenom.

Nigritella nigra (L.)
Crni vranjak (rijetka biljka)

Paeonia mascula (L.) Mill.
Velelisni božur (rijetka biljka, tercijarni relikt)
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena na svim prirodnim nalazištima od 1958.g
Rasprostranjena vrsta na području Medvednice, Žumberačkog gorja, Macelja, Velebita, Psunja i Like. Stanište su joj šikare i šume, rjeđe pašnjaci brdskog i gorskog područja.
Biologija vrste: Višegodišnja zelen, razmnožava se podankom i sjemenom. Javlja se u većim ili manjim busenovima koji dolaze u skupinama, dobre je vitalnosti, a na nekim je područjima populacija prorjeđena.

Platanthera bifolia (L.) L.C.M. Rich.
Mirisavi vimenjak (osjetljiva vrsta)
Porodica: Orchidaceae
Zaštićena od 1972.g temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
Raste u kontinentalnom području, u Slavoniji, Hrvatskom zagorju, Gorskom kotaru, Lici, a u primorskom pojasu od Rijeke do Zadra, te na otoku Cresu. Vrsti odgovara kiselo do slabo bazično tlo (pH 4,3-7,5) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, rjeđe livadama. Zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza. Raste pojedinačno na svim nalazištima.

Platanthera chlorantha (Custer) Reichenb.
Zelenkasti vimenjak (ugrožena vrsta)
Porodica: Orchidaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena od 1972.g. na svim prirodnim nalazištima.
Vrsta je rasprostranjena u kontinentalnom području i to okolici Križevaca, Zagreba, na planini Strahinščici i Goloj Plješivici, a u primorskom pojasu u Istri, te okolici Zadra. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i na planinskim livadama, uglavnom na bazičnom tlu (pH 7,0-8,4) do 1600 m nadmorske visine. Zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza. Pimjerci rastu pojedinačno.

Polygala chamaebuxus L.
Zimzeleni krestušac (rijetka biljka)
Porodica: Polygalaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena od 1958.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u Samoborskom gorju, Gorskom kotaru, Goloj Plješivici i Velebitu.
Stanište: Na strmim dolomitnim obroncima, na plitkom humaznom tlu u sastavu zajednice Erico-Ostryetum, Chamaebuxo-Pinetum croaticum i Eeico-Fagetum. Javlja se također na rubovima šuma u subalpskom području. Biljka je polugrm sa zimzelenim kožnatim listovima. Plodovi su dvogradni tobolci. Razmnožava se sjemenom. Ima dekorativne cvjetove, na povoljnim staništima unutar svog areala gusto pokriva površinu.

Primula auricula L.
Planinski jaglac (rijetka, reliktna vrsta)
Porodica: Primulaceae
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima od 1961.g.
Rasprostranjenost: Alpski florni element. Raste na planinama Klanika, Ivanščici, Strahinščici, Medvednici i Učki. Stanište su joj vapnenačke stijene i police gorskog područja. Biljka je lijepih, mirisnih žutih cvjetova, trajnica je i razmnožava se sjemenom. Broj se znatno smanjuje na pristupačnim nalazištima.

Primula kitaibeliana Schott
Kitajbelov jaglac (rijetka, endemična biljka)
Porodica: Primulaceae
Zaštićena 1970.g. na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode.
Javlja se na području Velebitu, Kleku, Pećniku i kod Ogulina. Raste na sjeveru i jugu izloženih, iskidanih vapnenačkih stijena, ali i duboko u zoni krške šume. Uz rub šume pri dnu stijena stvara veće busene, ali tamo biva potisnuta od biljaka jačega rasta. Raste na visini od 1200 do 1700 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom, u kulturi slabo cvjeta. Cijela biljka žljezdasto je ljepljiva. Cvjetovi su dvospolni i aktinomorfni, imaju dvostruko ocvijeće sastavljeno od čašice i krunice. Cvjetovi su od crvene do ljubičastocrvene boje. Prašnika ima 5, a tučak ima 1 vrat sa jednom njuškom i jednogradnom plodnicom. Plod je tobolac koji sadrži više tamnosmeđih sjemenki. Vrijeme cvatnje: VII.

Primula wulfeniana Schott
Vulfenov jaglac (osjetljiva i rijetka biljka)
Porodica: Primulaceae
Vrsta je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode 1970.g. na svim prirodnim nalazištima.
Jedino nalazište na Trovrhu na Ličkoj Plješivici.
Stanište: Na izloženim kamenitim padinama u as. Caricetum firmae croaticum Horv.
Vrsta se razmnožava sjemenom, širi se stvaranjem velikih busena. Zastupljena je malobrojnim primjercima.

Rhododendron hirsutum L.
Dlakavi pjenišnik (rijetka vrsta)
Porodica: Ericaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena od 1969.g. na svim prirodnim nalazištima.
Sjeverozapadni Dinaridi predstavljaju istočnu granicu areala. Raste na Velikoj Kapeli, Velebitu, Snježniku, Risnjaku, Kleku, Bjelolasici, Ličkoj Plješivici. Stanište su joj pukotine stijena, krševiti tereni predplaninskog pojasa, u opsegu različitih nešumskih biljnih zajednica. Raste kao grm, razmnožava se sjemenom i ne pokazuje tendenciju povećanja populacije.

Ruscus hypoglossum L.
Širokolisna veprovina (osjetljiva vrsta)
Porodica: Liliaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1953.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste na mnogim nalazištima u kontinentalnom i primorskom području: Slavonija, Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje, Gorski kotar, Lika, Velebit, otoci Cres i Lošinj te okolica Nina.
Stanište: Raste u sastavu mezofilnih, gorskih, bukovih, ali i u termofilnim šumama.
Biologija vrste: Trajnica s trajno zelenim listovima (filokladijima), razmnožava se sjemenom. Raste u skupinama, brojna je na mnogim nalazištima.
Biljke se sabiru za potrebe cvjećarstva.

Scopolia carniolica Jacq.
Bijeli bun (ugrožena vrsta)
Porodica: Solanaceae
Vrsta je zaštićena od 1977.g. temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
Rasprostranjena je na Samoborskom gorju, Medvednici, Hrvatskom zagorju, Moslavačkoj gori, Požeškoj kotlini, Psunju, Gorskom kotaru, Ličkoj Plješivici, Velebitu, Hrvatskom primorju. Raste u vlažnim i sjenovitim šumama planinskog područja, rjeđe među stijenama u vegetaciji visokih zeleni. Optimalne životne uvjete nalazi na humusnom vapnenačkom tlu u pojasu bukovih šuma. Višegodišnja zelen, koja cvate u travnju i svibnju, razmnožava se sjemenom. Biljka se sakuplja zajedno sa korijenom zbog svoje ljekovitosti.

Sibiraea croatica Deg.
Hrvatska sibireja (rijetka i endemična vrsta, tercijalni relikt)
Porodica: Rosaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1964.g na svim prirodnim nalazištima.
Vrsta uskog i disjunktnog areala, raste na sjevernom i srednjem Velebitu.
Raste na kamenitim obroncima, često nepristupačnim, u sloju između 700 i 1200 m nadmorske visine. Raste u šikarama as. Seslerio-Ostryetum i u sastojinama crnog bora te u primorskoj bukovoj šumi. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. U mnogim je europskim zemljama poznata kao hortikulturna vrsta, kao ukrasna biljka naturalizirana je u Francuskoj. To je listopadni do 1m visoki, razgranati grm, gustih grana, čiji je korijenov sustav dobro razvijen i jak, prodire i u najuže pukotine krečnjačkih stijena. Kora je crveno-smeđa, tanka, glatka, sjajna, kasnije sivosmeđa. Cvjetovi 6-7 mm u promjeru, smješteni u rahle do 10cm duge terminalne metlice. Cvjetovi su dvodomni ili hermafroditni, a oprašivanje je entomofilno. Čašica i krunica petočlane; latice okruglaste, bijele. Cvate u lipnju i srpnju. Razmnožava se sjemenom koje dozrijeva koncem rujna. Srodnici hrvatske sibireje nalaze se oko 5000 km na istok u centralnoj Aziji. To su S. altaiensis (Laxm.) C.K.Schneider i S. tianschanica (Krassn.) A.Pojark.

Styrax officinalis L.
Divuza (rijetka vrsta)
Porodica: Styracaceae
Zaštićena Zakonom o zaštiti prirode od 1961.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u primorskom području između Podgore i Neretve, na poluotoku Pelješca, te na otocima Braču i Visu. Vrsta nije vezana uz neku posebnu biljnu zajednicu. Raste u živicama, uz gromače po rubovima obradivih površina u raspuklinama između stijena i u sastavu različitih oblika vegetacije. Razmnožava se sjemenom i izbojcima iz panja. Kad se jednom dobro ukorijeni teško ju je ukloniti.
Danas je vrlo teško braniti gledište o autohtonosti i reliktnosti nalazišta ove vrste u nas, jer je element posve drugih oblika vegetacije, nego što su naši. Osim toga služila je za dobivanje smole, koja se još od davnina koristila u religiozne svrhe, kao sredstvo za kađenje. Najvjerojatnije je prenesena k nama ili izravno s Orijenta radi uzgoja za dobivanje smole, a možda i posredno iz nekog lokalnog uzgoja (samostanskog vrta). Takve se biljke u fitogeografiji antropohora nazivaju ergasiofigofiti. Antropofit, na svim nalazištima kod nas, jer je vezana na antropogene biotope.

Taxus baccata L. Tisa (osjetljiva biljka) Porodica: Taxaceae Zaštićena od 1969.g. na temelju Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima. Vrsta široke rasprostranjenosti u brdskim i gorskim područjima. Raste u sjenovitim šumskim predjelima povrh svježih vapnenačkih tala, ali se javlja i na stijenama. Susreće se u području mezofilnih bukovih i mješovitih bukovo-jelovih šuma (Fagetum croaticum montanum i Abieti-Fagetum dinaricum), ali i unutar termofilnih šuma hrasta medunca. Na posebnim, obično strmim i stjenovitim mjestima, zajedno sa lipom i drugim drvenastim vrstama tvori i posebnu zajednicu Tilio-Taxetum. Tisa je zastupljena malim brojem primjeraka u prirodi. Biologija vrste: Dvodomna, anemofilna drvenasta vrsta, jače zasjene i veoma sporog prirasta. Razmnožava se sjemenom i to najvećim dijelom ornitohorno i vegetativno. To je ujedno i jedna od rijetkih crnogoričnih vrsta kojoj je svojstveno da nakon sječe tjera izbojke iz panja. Zbog niza svojstava kojima se odlikuje, kao što je tvrdoća, trajnost (nije podložna napadu kukaca), elastičnost, drvo tise je od davnine u upotrebi u stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu, što je imalo negativan odraz na njeno širenje i opstanak. Nekada smo mogli naći tisova stabla obujma 2 metra, a danas je svedena uglavnom na grmolike oblike i drvca.

Trollius europaeus L.
Planinčica (ugrožena vrsta)
Porodica: Ranunculaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1977.g. na svim prirodnim nalazištima.
Borealna vrsta, zabilježena na području Samoborskog gorja, Ivanščice, Gorskog kotara i Velebita.
Nalazimo ju na brdskim i planinskim travnjacima, dna ponikava i slična mjesta s dubokim humozinom, vlažnim tlom, u sastavu vegetacije visokih zeleni iz reda Adenostyletalia. Zeljasta trajnica, visoka 20-50 cm, cvjeta ljeti, a razmnožava se sjemenom. U prošlosti je bila zastupljenija, u novije vrijeme nije više zapažena na području Samoborskog gorja; Ivanščice, pa se pretpostavlja da je tamo ili vrlo rijetka ili je nestala. Sabiru je izletnici, te sakupljači ljekovitih biljaka.

Quercus coccifera L.
Oštrika (rijetka biljka)